Ivica Buljan u NPRS režira predstavu „Mali ratovi i kabine Zare“ po tekstu Vide Davidović (FOTO)

Reditelj ističe da je buo zauzet ranije prihvaćenim obavezama, ali da ga je tekst „Mali ratovi i kabine Zare“ po tekstu Vide Davidović privlačio.

– Tad u cijelu priču ulazi direktorica Dijana Grbić, koja je učinila sve sa svoje strane da me pozove u Banjaluku. Kad direktor nekog teatra pokaže takvu želju, onda se i ja prilagodim. Dijana je prihvatila istog trenutka ideju da se, koliko god je tekst drugačiji od matice programa, modernizuje repertoar i da se pomlađeni ansambl uhvati u koštac s nečim što nije standardna psihološka drama – ističe reditelj.

Prva želja, kaže Buljan, mu je bila upoznati cijeli ansambl.

– Ovaj tekst je specifičan utoliko što su protagonisti uglavnom mladi. Nakon razgovora i rada sa studentima, odabrao sam dvije glumice, Anđelu Rakočević i Anđelu Tasić, koje igraju dvije glavne uloge, obje su Mala. U predstavu je ušao mladi student, Miloš Drljača, u ulozi Reksija, a u ulogu Muškarca iz sadašnjosti Miloš Ćebić. Muškarca iz prošlosti igra Anando Čenić, brata Senad Milanović, a stub predstave čine iskusni glumci iz ansambla, Nataša Perić, Nikolina Friganović, Željko Erkić i majka u sadašnjosti, Nataša Ivančević. Stvorio sam tim koji pokriva sve generacije – naglašava Buljan.

Naziv „Mali ratovi“ sugeriše, kaže Buljan, na strahotu ratova koji su se odvijali, ali govori i o malim ratovima unutar familije.

– Ne mislim da će predstava biti revolucionarna, međutim svaki pomak u tom smislu da se otvara prostor za drugačija mišljenja, za manjinska mišljenja, u pravom smislu je moć teatra. On može otvoriti oči. Kad radim sa mlađim generacijama suočavam se sa fenomenima o kojima malo znam. Kad pomislim kako se kretala evolucija mog poimanja feminizma, od trenutka kad sam studirao. Tada nam je izvorna literatura bila Simon de Bovoar i Džudit Batler. Današnje post kvir teorije nam svijet tumače na drugačiji način. Mi neke uvide ne usvajamo rođenjem, nego ih moramo naučiti. Predrasude se razbijaju učenjem – kaže reditelj.

On dodaje da u današnjem globalnom svijetu, ovakav tekst kao Vide Davidović bi se mogao izvoditi u Njujorku, Oslu, Istanbulu.

– Iako živimo u različitim uređenjima, mi smo građani svijeta i neke teme su nam zajedničke. Recimo, tema anoreksije koju komad tretira, doživljava se i dalje kao metaforički opis nečijeg fizičkog izgleda. Donedavno se izraz depresija koristio kao metaforički opis nečijeg tjeskobnog stanja, a ne kao ozbiljna bolest koja zahtijeva liječenje. Stoga je važno da javne osobe, koje imaju uticaj na formiranje mišljenja, razbijaju tabu teme – naglašava Buljan.

Ističe da nakon premijere u Banjaluci priprema mnogo projekata. Jedan od njih je, kaže, „Dugo putovanje u noć“ Judžina O’Nila, koji će raditi u Puli.

– U predstavi će igrati Alma Prica iz Zagreba, Marko Mandić, ljubljanski glumac s kojim sarađujem više od 20 godina, Luka Grbić iz Beograda i Rok Juričić, mladi glumac iz Zagreba. Nakon toga u planu je bavljenje Jonom Foseom, u mom norveškom ciklusu. Onda, u 2025. godini radiću za Kulturnu prestonicu Evrope (Nova Gorica) predstavu „Kralj Lir“, po Šekspirovom djelu, sa dramaturgijom Biljane Srbljanović. Prvi put javno najavljujem projekat adaptacije romana Bekima Sejranovića „Nigdje, niotkuda“, u HNK u Rijeci – naglasio je hrvatski reditelj.