Džim Šeridan je svojim filmovima približio irsku kulturu, mentalitet naroda, način života. Tri i po decenije dugu filmsku karijeru počeo je sa 40 godina. Za svoj debi „Moje lijevo stopalo“, priču o životu Kristija Brauna, irskog umjetnika koji je, uprkos cerebralnoj paralizi, koristeći samo lijevo stopalo, naučio da slika i piše, nominovan je za Oskara.
– Kada smo snimali taj film, nisam mogao da pretpostavim da će biti tako uspješan. Bio sam siguran da će uloga Danijela Dej Luisa biti izuzetna, iako tada nisam bio svjestan strukture priče i kako sam sve uradio, ali kada pogledam unazad, zadovoljan sam. Mnogo toga se promijenilo u filmskoj industriji od tada. Digitalizacija je oduzela magiju filmu, spektakli su precijenjeni, a prava drama potcijenjena. To treba da se promijeni – objašnjava Šeridan.
Nominacije za Oskara uslijedile su i za njegova naredna ostvarenja „Polje“, „U ime oca“ za koji je nagrađen Zlatnim medvjedom u Berlinu, kao i za dramu o porodici irskih migranata u Njujorku, film „U Americi“.
Svojim nagradama dodao je i Zlatni pečat Jugoslovenske kinoteke, koji mu je uručen na otvaranju 12. Beogradskog irskog festivala.
– To je fantastično. Volim tradiciju jugoslovenskog, srpskog filma. Volim /Emira/ Kusturicu, muziku u njegovim filmovima. „Dom za vješanje“ je u mojih top pet omiljenih filmova svih vremena. Vrlo važna istina se nalazi u vašim filmovima i važni momenti istorije su u njima osvijetljeni. Zaista poštujem vašu kinematografiju – istakao je Šeridan.
Na Beogradskom irskom festivalu biće prikazani i Šeridanovi dokumentarci o čuvenim irskim glumcima Piteru O’Tulu i Ričardu Harisu.
Pored bogatog filmskog programa, festival dovodi i Tea Dorgana koga nazivaju „najvećim živim pjesnikom Irske“, pozorišnu trupu iz Dablina „Fishamble“ i predstavu Kralj koja je glavnom glumcu, Petu Kinevanu donijela prestižnu nagradu „Ser Lorens Olivije“.